Nacionalni park Fruška Gora

lovac

Fruška Gora je planina smeštena u Vojvodini, nedaleko od grada Novog Sada. Fruška Gora je usamljena, ostrvska planina u Panonskoj niziji. Deo ove planine se prostire u istočnom delu Republike Hrvatske. Fruška Gora se prostire na dužini od oko 80 kilometara, između reka Dunav i Sava. pruža se neposredno uz desnu obalu reke Dunav, u pravcu istok – zapad, od Ljube na zapadu do Starog Slankamena na istoku. Široka je od 12 – 15 km. U antičko vreme nosila je naziv Alma Mons.   Fruška Gora je 1960 . godine proglašena za Nacionalni park.

Najviši vrh Fruške Gore je Crveni Čot, koji dostiže visinu od 539 metara. Drugi veći vrhovi su Stražilovo ( 321 ), Iriški Venac ( 451 ), Veliki Gradac ( 471 ) … Ime Fruška Gora potiče od reči Franak, što ukazuje na franačko prisustvo u ovom kraju. Ovo je stara ostrvska planina, čije su doline i padine prekrivene livadama, pašnjacima i žitnim poljima, voćnjacima i vinogradima. Za Frušku Goru se vezuju i počeci vinogradarstva na podučju današnje Srbije. Prvu vinovu lozu na Fruškoj Gori zasadio je rimski car Marko Aurelije Prob, koji se 232 . godine rodio u Sirmijumu, današnjoj Sremskoj Mitrovici.

Na području Fruške Gore preovladavaju umereno – kontinentalna i delimično supkontinentalna klima. Ipak, Fruška Gora svojim položajem, oblikom i vegetacijom, utiče na formiranje specifične lokalne klime. Prosečna temperatura u januaru iznosi – 0, 6 stepeni celzijusa, a u julu 21 , 4 stepena celzijusa. Srednja godišnja temperatura iznosi 11 , 2 stepena celzijusa.

Prostor Nacionalnog parka Fruška Gora prostire se na površini od 25 525 hektara. Lokacija, specifična geološka istorija, različiti mikro – klimatski uslovi, čine ovu planinu veom interesantnom i važnom za različite naučne oblasti. Jedinstvena flora i fauna, sa brojnim fosilnim ostacima, čini Frušku Goru „ ogledalom geološke prošlosti “. Nacionalni park Fruška Gora je karakterističan po velikom broju ugroženih, retkih i zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta. Površine iznad 300 metara nadmorske visine ispunjene su gustim, listopadnim šumama. Na prostoru uže zone Nacionalnog parka raste oko 1 000 vrsta biljaka, a njihov broj, zajedno sa biljakama na prostoru zaštićene zone, prelazi cifru od 1 500 vrsta. Od njih se najviše izdvajaju vrste reliktnog i endemičnog karaktera : lovorasti jeremičak, gorocvet, niska perunika, preko 30 vrsta orhideja … Čak 18 vrsta orhideja je od međunarodnog značaja. Na Fruškoj Gori je do sada registrovano preko 400 vrsta gljiva. Poznatije jestive pečurke na ovoj planini su : sunčanica, paprena mlečnica, lisičarka, đurđevača biserka, velika đubretarka, poljska rudnjača, šumska rudnjača, jablanovača modrikača, pravi vrganj, smrčak, mrka trubača, kripavac … Smrtonosno otrovne gljive su : zelena pupavka i panterovka.

Osim bogate flore, Fruška Gora obiluje raznim vrstama životinjskog sveta. Na ovoj planini boravi preko 200 vrsta ptica, kao što su irao krstač, patuljasti orao, detlić, siva senica … Ovde se nalazi 23 vrste vodozemaca i gmizavaca. Izuzetno retka vrsta je Salamandra, čiji je poslednji nalaz star čak 35 godina. Jedina otrovna zmija na Fruškoj Gori, takođe izuzetno retka vrsta, je Vipera berus, odnosno šarka. Osim toga, na planini boravi 60 vrsta sisara iz 16 familija i 42 roda. Najbrojnija vrsta su šišmiši potkovičari ( 17 vrsta ), kao što su širokouhi ljiljak, širokokrili ponoćnjak … Od sitnih sisara najbrojniji su tekinica, slepo kuče. Rali rovčići … Od krupnijih sisara najznačajniji su šakal, divlja mačka, jelen i srna. Od ukupnog broja sisara na Fruškoj Gori, 38 vrsta su zaštićene kao prirodne retkosti.

Na Fruškoj Gori nema prirodnih jezera. Pet – šest veštačkih ima na samoj planini, i još desetak u njenom podnožju. Popovićko jezero nastalo je u turističke svrhe, mada je ono danas prilično zapušteno. Dva su nastala sasvim slučajno, kada je voda napunila napuštene kamenolome. To su Ledničko i Bešenovsko jezero.

Fruška Gora je ispunjena velikim brojem popularnih izletišta. O ovim izletištima brinu se zaposleni u Nacionalnom parku. Najznačajnija izletišta na Fruškoj Gori su : Čortanovačka šuma, Stražilovo, Partizanski put, Iriški venac, Hopovo, Glavica, popovica, Zmajevac, Letenka, Hajdučki breg, Andrevlje, Testera, Ciganski logor, Ležimir, Rohalj baze, Lipovača … Osim toga, planina ima i nekoliko veoma lepih vidikovaca. Iznad naselja Vrdnik nalazi se vidikovac sa koga se vidi pola Bačke, Avala, Cer, i drugo.

ribolov

Na Fruškoj Gori postoje tri prirodne pećine. To su Grgurevačka, Ležimirska i vrelo potoka Dubočaš. Ostale pećine nastale su veštačkim putem, bilo zbog radova na kamenolomu, ili klesanjem od strane monaha, kao što je slučaj sa isposnicom u blizini manastira Rakovac.

Fruška Gora je imala veliki značaj u istoriji srpskog naroda. Takođe, ovde se nalazi jedan od najvećih duhovnih centara u Srbiji. Otuda Fruška Gora, sa okolinom, poseduje ogroman broj kulturno – istorijskih spomenika.

Manastiri Fruške Gore su jedinstvena grupa sakralnih objekata nastala u periodu od 15 . – og do 18 . – og veka. Nekada ih se na planini nalazilo 35, a danas ih je očuvano 16. Furškogorski manastiri nastajali su nakon sve većeg prodora Osmanlija i pada srpske države. Poslednji srpski despoti, kao i ostala vlastela, počeli su da se premeštaju na sever, pod vlast ugarskog kralja. Fruškogorski manastiri nastavili su da gaje srpsku srednjevekovnu tradiciju, i na taj način su mnogo doprineli očuvanju srpske nacionalne svesti. Danas su na Fruškoj Gori aktivni sledeći manastiri : Krušedol, Petkovica, Rakovac, Velika Remeta, Divša, Novo Hopovo, Staro Hopovo. Jazak, Mala Remeta, Grgeteg, Beočin, Privina Glava, Šišatovac, Kuvežedin i Vrdnik – Ravanica. Fruškogorski manastiri su grobna mesta velikog broja istaknutih ličnosti iz srpske istorije, kao i dom svetih moštiju. U Petkovici se nalaze mošti Svete Petke, u Jazaku su položene mošti cara Uroša, u Novom Hopovu su mošti Svetog Teodora Tirona, u Grgetegu je sahranjen Ilarion Ruvarac, u Krušedolu se nalaze mošti svetih Brankovića, zatim ovde su sahranjeni patrijarh Arsenije III Čarnojević, mitropolit Isaija Đaković, patrijarh Arsenije IV Jovanović Šakabenda, grof Đorđe Branković, vojvoda Stefan Šupljikac, kneginja Ljubica Obrenović i kralj Milan Obrenović.

Sremski Karlovci su gradsko naselje smešteno na desnoj obali reke Dunav, u podnožju Fruške Gore. Ovo je jedan od najlepših i istorijski najznačajnijih gradova u Srbiji. Ovde se još u rimsko vreme nalazila tvrđava. Grad se prvi put pominje 1308 . godine, i tada je nosio ime Karom.turci su Karom zauzeli 1521 ., i on će pod osmanskom vlašću ostati narednih 170 godina. Slovensko ime Karlovci se prvi put pominje 1532 – 1533 . godine, u rukopisnom Otačniku manastira Krušedol. U karlovcima je 1699 . godine održan kongres na kome je potpisan mir u Bečkom ratu. Od 1713 . godine ovde se nalazilo sedište mitropolita. Takođe, u Sremskim Karlovcima je 1848 . održana Majska skupština, čna kojoj je proglašeno osnivanje Srpske Vojvodine. Danas se u Karlovcima nalaze brojne arhitektonske znamenitosti : Saborna crkva Svetog Nikole, Crkva uvođenja u hram presvete Bogorodice, Zgrada Patrijaršije, Kapela mira, Rimokatolička crkva Svetog Trojstva, Karlovačka gimnazija, Pravoslavna bogoslovija, Gradska kuća, Karlovački Stefanum …

Stari Slankamen je poznat po utvrđenju iz jedanaestog veka. Tada se ono nazivalo Castrum Zalankemen. Danas su od tvrđave ostale samo ruševine. Takođe, u Starom Slankamenu se nalazi banja, sa izvorima mineralne vode. Ovo lečilište je postojalo još u vreme turske vlasti. Naspram Starog Slankamena se nalazi ušće reke Tise u Dunav, gde je prema legendi sahranjen čuveni hunski vojskovođa Atila Bič Božiji.

Vrdnik je naselje smešteno na južnoj strani Fruške Gore. Ovo mesto je poznato banjsko lečilište, okruženo jedinstvenom prirodom. Takođe, ovde se nalazi manastir Vrdnik, za koga se tvrdi da ga je podigao knez Lazar Hrebeljanović. Otuda je drugi naziv manastira Ravanica. Do 1989 . godine ovde su se nalazile mošti kneza Lazara. Značajna je i Vrdnička kula, koja se prvi put pominje 1315 . godine. Danas je očuvana samo Donžon kula, sa delom bedema.

Na petrovaradinskoj steni, na obroncima Fuške Gore, nalazi se Petrovaradinska tvrđava. Tvrđava je smeštena na desnoj obali reke Dunav, na ulazu u Novi Sad. Ovo je jedna od najlepših tvrđava u Srbiji. Nastala je na temeljima antičkog utvrđenja Cusum. Nakon Bečkog rata počelo se sa izgradnjom utvrđenja, i ona je, sa prekidima, trajala sve do 1790 . godine. Na Petrovaradinu se nalaze brojne atrakcije, a simbol tvrđave je „ Pijani sat “.

Novi Sad se nalazi u blizini Nacionalnog parka Fruška Gora. Udaljen je od parka nešto više od 20 km. Ovo je grad sa brojnim znamenitostima i drugim atrakcijama. Novi Sad nudi brojne vidove zabave i uživanja. Boravak u Nacionalnom parku Fruška Gora svakako treba dopuniti posetom Novom Sadu.

Fruška Gora je jedinstvena planina u Srbiji. Naizgled nevelika, ova planina u sebi krije mnogo toga. Ovde se nalazi svet bogate flore i faune, predivne prirode. Takođe, na relativno malom prostoru se nalaze brojne kulturno – istorijske znamenitosti, koje se nikako ne smeju propustiti. Na Fruškoj Gori se nalaze čak dve banje, koje su poslednjeih godina postale sve posećenije. Fruška Gora je mali svet za sebe, idealna za savršeno uživanje i relaksaciju.